Traganje za smislom života

Postoji jedno pogrešno uvjerenje, a to je da ćemo u nekom trenutku života spoznati svoj smisao, da ćemo se jednog dana probuditi, obući bez truda cool odjeću i jednostavno točno znati gdje idemo, što radimo, zašto postojimo.
Istina je da to nitko ne zna. Svi mi improviziramo, svaki od nas, naši prijatelji, naši roditelji, čak i osoba koja se zaklinje da je manifestirala svoj posao sa mnogo nula pri čemu je “slučajno zaboravila” spomenuti svoje obiteljske veze. Kada ne znamo što da radimo, prvi korak nije traganje za smislom. Prvi korak je priznati da je besmisleno tražiti odgovore na takva pitanja, besmisleno analizirati.
Umjesto toga, usmjerimo se na najmanju moguću stvar. Ne što radim sa svojim životom, nego što radim danas, ili bolje rečeno, što radim u sljedećih pola sata?

Ne znaš što sa svojim životom

A što ako bi tvoji dani bili toliko ispunjeni življenjem punim plućima da ideja o bilo čemu dodatnom zvuči smiješno?
Što ako je pronalaženje tvoje strasti moguće isto kao i dobitak na lotu? Tvoj život nije film u kojem ostavljaš posao koji radiš i postaješ umjetnik ili nešto slično. U tim danima kad ne znate što i kuda nije riječ o hobijima ili ponovnoj inventivnosti, riječ je o življenju kao takvom. I ne mora biti ništa ekstra, samo moraš osjećati da je tvoje, da je to tvoj život.
Poanta je u tome da pokret, akcija stvaraju bistrinu u umu, a ne sjedenje i razmišljanje. Smisao se shvaća poduzimanjem bilo čega, pa čak i onog što vam se nikako u datom trenutku ne da raditi.
Jer ako se ne pokrenete dogodit će se da jednog dana odjednom shvatite da je prošlo 5 godina, a vaše jedino postignuće će biti usavršavanje umjetnosti stresa i skrolanja po Googlu u potrazi za odgovorima.
Krenuti u nepoznato i neiskušano je tamo gdje se događaju dobre stvari.Tamo gdje se rađaju čudne, neočekivane odluke koje mijenjaju život, stvari koje ćeš kasnije opisivati kao izvrsne.
Prvo, strast nije nešto što nađeš, to je nešto u što slučajno upadneš dok radiš nešto drugo. Ne moraš isprobati sve odjednom. Uzmi jednu stvar, ne savršenu stvar, ne stvar koja jamči doživotnu sreću i vječno ispunjenje, samo jednu stvar. Pokušaj činiti stvari, čak i ako zvuče strano, čak i ako nisi dobar u tome, iskreno, pogotovo ako nisi dobar u tome i zatim pokušaj.
Prestani razmišljati o vječnosti. Samo zato što nešto pokušaš ne znači da ćeš tim ostati zauvijek. Ne moraš uspjeti prvi put. Odgovori iz bistrog uma ne dolaze od sjedenja i beskonačnog ponavljanja istih opcija poput pokvarene ploče, oni dolazi od činjenja, pokušavanja i pogrešaka. Problem koji zoveš “ne znam što sa svojim životom” nije problem već početak življenja.